Abstract
U radu se istražuje vjeronauk kao mjesto koje promiče kulturu susreta povećanjem mogućnosti za interkulturalnu razmjenu, informiranje i širenje najboljih praksi integracije. U pet manjih poglavlja podastiru se rezultati religijsko-pedagoškog istraživanja sa Sveučilišta u Beču o ulozi vjeroučitelja u javnim školama s naglaskom na zajednički rad s izbjeglom djecom i mladima. U prvom poglavlju uvodi se u temu i aktualnu teologiju pape Franje o izbjeglicama. U drugom poglavlju predstavlja se projekt Sveučilišta u Beču, a u trećem se sažimlju rezultati. Četvrto i peto poglavlje nude nove perspektive glede teme. Prema istraživanju vjeronauk se dokazao kao mjesto ostvarenja dijaloga, zauzimanja za pravdu i dobrobit svakog čovjeka, koje promiče kulturu dijaloga, njeguje kulturu susreta i poboljšava kvalitetu suživota.