Abstract
Rad proučava suvremeni napredak na području genetike koji zahvaljujući velikim probojima u znanstvenom razumijevanju uloge gena u živih bića i razvoju (bio)tehnologije nudi nove primjene i mogućnosti na području zdravlja i poboljšanja čovjeka. U radu se nastoji ove napretke promatrati u suvremenom društvenom i moralnom kontekstu koji se često tumači i razumije kroz pojam postmodernizma. Priznajemo velike potencijale novih (bio)tehnologija, ali upozoravamo kako, budući da spomenuti kontekst ne nudi jasno definirane etičke standarde kao ni jasan koncept čovjekove prirode, postoji znatan rizik zloporabe tih (bio)tehnologija. Ti rizici najčešće se povezuju s ugrožavanjem slobode i jednakosti, a nerijetko se dovode i u vezu s pitanjima smisla i statusa čovjeka kao osobe. Dapače, nastojimo ukazati kako upravo problemi i nerazumijevanja na ontološkom području prethode društvenim neredima. Imajući to na umu, ne mislimo kako nove (bio)tehnologije po sebi stvaraju nove opasnosti, koliko imaju potencijal naglasiti one koje su već prisutne. Kako nova genetika intervenira u samu arhitekturu života, stavljajući je na raspolaganje ljudskim rukama, sam život bi mogao postati tržišna i manipulativna roba. Odgovor na te moguće zloporabe nije u odbacivanju novih (bio)tehnologija, nego u prepoznavanju nedvosmislenog statusa čovjeka kao bića koje je vrijednost u sebi i za sebe, a koju je nemoguće prepoznati ako se zanemaruje transcendentna dimenzija čovjeka.