Abstract
Istok Hrvatske danas se suočava sa sve većim valom iseljavanja koji, uz već više desetljeća snažnu depopulaciju, ove krajeve stavlja u vrlo nepovoljnu situaciju. U prvom dijelu rada analiziraju se stoga migracijski trendovi i razmjeri depopulacije kao i najvažniji uzroci koji su doveli do ove situacije te se ističu i neke nužne pronatalitetne i gospodarske mjere. Naime, u razdoblju od 2011. do 2018. godine istočnohrvatske županije ostvarile su negativan saldo vanjske migracije od (najmanje) 46.606 stanovnika, što je u odnosu na ukupan broj stanovnika 2011. godine 5,8 %, pri čemu, očekivano, prednjače Osječko-baranjska i Vukovarsko-srijemska županija. Međutim, neka istraživanja pokazuju da je stvarni broj iseljenih iz Hrvatske u inozemstvo možda i do tri puta veći od službenoga broja. U drugom dijelu rada ističe se važnost moralno-pastoralnog i socijalno-karitativnog djelovanja Crkve, osobito u pronalaženju odgovora na sve češće obiteljske migracije, ali i u iznalaženju novih oblika pastoralne skrbi za iseljene. Crkva je pozvana, s jedne strane, duhovno-pastoralno pratiti one koji su otišli u inozemstvo te im poručiti kako nisu zaboravljeni i da se s radošću čeka njihov povratak, a s druge, pozivati mlade ljude i obitelji da ostanu u svojoj zemlji i tu grade svoju budućnost. Osim toga, u situaciji snažne depopulacije Crkva ima zadaću, snagom svoga proročko-evangelizacijskog poslanja, promicati „evanđelje obitelji” i poticati mentalitet u kojem se dijete promatra kao dar, a ne teret za obitelj. Reorganizacija pastorala braka i obitelji te iznalaženje novih oblika karitativnog djelovanja, nameću se kao prioriteti moralno-pastoralnog djelovanja Crkve.