Abstract
Sve prisutniji kulturalni i religijski pluralizam neminovno postavlja pitanje odnosa kršćana prema rastućoj religioznoj pluralizaciji društva u kojem žive. U ovom tekstu pokušava se ukazati na teoretski i praktični doprinos koji teološka refleksija može dati kako bi se izazov religijskog pluralizma mogao vidjeti u ispravnom svjetlu tako da iz teoloških razmišljanja može slijediti konkretna politička i religijska praksa u društvu.
Polazeći od činjenice da kršćani svagdje u svijetu žive u svakodnevnom egzistencijalnom kontaktu sa sljedbenicima drugih religija, Katolička Crkva, počevši od Drugoga vatikanskog koncila, intenzivno raspravlja o teološkom vrjednovanju fenomena religijskog pluralizma i samoshvaćanju kršćanstva naočigled religijske povijesti čovječanstva.
Budući da je religijski pluralizam objektivni teološki problem, u prvom dijelu rada autor analizira tri uobičajena religijsko-teološka nacrta ili modela koje nudi današnja teologija religija u pokušaju da odgovori na pitanje kakav bi trebao biti stav Crkve i kršćana prema religijskom pluralizmu: pretkoncilsko stajalište prema drugim religijama (ekskluzivistički ekleziocentrizam), pristup Drugoga vatikanskog koncila i poslijekoncilske teologije (inkluzivistički kristocentrizam) te pogled na druge religije predstavnika takozvane pluralističke teologije religija (pluralistički teocentrizam).
U kontekstu religijskog pluralizma Crkva je kao zajednica vjernika pozvana potvrđivati vlastiti kršćanski identitet u dijalogu s postojećim religijama i kulturama u kojima kršćani žive. Stoga se u drugom dijelu rada, osim opisane trostruke klasifikacije pristupa teologiji religija, sažeto predstavljaju religijsko-teološki nacrti dvojice njemačkih katoličkih teologa. To su Klaus von Stosch i njegovo promišljanje o komparativnoj teologiji religija i Karl-Josef Kuschel koji prakticira teološki međureligijski dijalog unutar triju monoteističkih religija (takozvane ‘abrahamske ekumene’).
U trećem i završnom dijelu rada, polazeći od relacijskog razumijevanja zahtjeva jedinstvenosti i univerzalnosti kršćanske objave, autor donosi neka zapažanja o naravi misijskog naloga Crkve u ozračju religijskog pluralizma i dijaloga.