Abstract
U radu se dokazuje kako je komedija „Gli amori del capitano Niccolò Ivulić … (Ljubavi kapetana Nikole Ivulića)“ nepoznatog makarskog auktora iz 18. st., sačuvana u prijepisu iz 1873., a u izdanju „Buzdo“ makarskog Ogranka Matice hrvatske iz 2018. priređena prema beogradskoj kazališnoj adaptaciji Antona Kolendića. Nagomilanim vulgarnostima i psovkama tek je oslonjena na izvorni tekst. Sukladno nametnutoj ideologiji jugoslavenstva hrvatskoj duhovnosti i kulturi atribuirana je svećeniku Klementu Grubišiću (1725. - 1773.), što je prihvaćeno i u Matičinom izdanju. Podsjeća se kako hrvatska kulturna i znanstvena javnost nije prihvatila takvo auktorstvo, već se govori o nepoznatom piscu. Matičino izdanje nije naznačilo čiji se tekst komedije tiskao, niti pohranu prijepisa u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. U Predgovoru je razvidno nepozivanje na one radove koji su upozorili na dvojbenost Grubišićeva auktorstva komedije (D. Berić, S. Prosperov Novak, V. Deželjin). Manjkavosti su očite i u loše posloženom i faktografski neuvjerljivom Pogovoru, poglavito u prikazu duhovnosti Makarske 18. st. Njime se razotkriva i anacionalni pristup neupitnim kategorijama, kao što su hrvatska književnost i kultura.