Abstract
Rad se zasniva na odnosu književnog, arhitektonskog, likovnog i zanatskog u Ribanju i ribarskom prigovaranju Petra Hektorovića. Poticaj za takav istraživački pristup autor je iznašao u činjenici da je Ribanje i ribarsko prigovaranje nastalo kao rezultat trodnevnog pjesnikova odmora od briga oko gradnje Tvardalja, za koji je rekao da ga je potpuno posvojio i da je s njim svezan. To znači da je Hektorović bio toliko opsjednut tom građevinom da je nemoguće ne pomisliti kako Ribanje i ribarsko prigovaranje nije samo opis i pripovijedanje zgoda s putovanja nego i stanoviti opis i simboličko tumačenje navedene građevine. Jer, uistinu, ona jest građevina, ali je zbog natpisa, reljefa i likovnih simbola koje sadrži ujedno i pjesničko i slikarsko i kiparsko i filozofsko djelo, dubinski znakovito i pomalo tajanstveno. Stoga se u radu upućuje na ona mjesta u kojima je Hektorović, a posebno u središnjoj epizodi svoga Ribanja kazivao, ili barem upozoravao na smisao i značenje pojedinih natpisa i likovnih simbola koji su zastupljeni na Tvardalju. Uz to, progovara se i o Hektorovićevu razmišljanju o umjetnosti i načinu na koji je povezivao svaku ljudsku djelatnost kao neku vrstu umjetnosti, pa bilo to i lovljenje ribe od strane prostih i neukih ribara.