Abstract
U radu se navodi i interpretira dvadesetak tradicijskih pasionskih pjesama, i običaja u okviru kojih se te pjesme kazuju, a koje govore o Mariji Magdaleni, Mariji Jakovljevoj i Mariji Salomi, koje su s Blaženom Djevicom Marijom pratile Isusa na Golgotu, stajale uz Isusa raspetoga na križu. Kad je prošla subota, kupile su miomirise s kojima su htjele pomazati Isusa u grobu. Usput su razgovarale tko će otkotrljati veliki kamen s groba kako bi ga pomazale. Kad su došle grobu, vidjele su da je kamen s groba otkotrljan, a grob prazan. Ušle su u grob i vidjele su mladića zaogrnutoga bijelom haljinom koji sjedi zdesna. Uplašile su se, a anđeo (mladić) im je rekao da se ne plaše jer je Isus uskrsnuo. Mladić im je rekao da idu Isusovim učenicima Petru i Ivanu i reknu im da Isus ide u Galileju i ondje će ga njegovi učenici vidjeti. Marije su se uplašile, pobjegle od groba do Petra i Ivana i obavijestile ih da je Isus uskrsnuo. Kada je Marija Magdalena obavijestila Petra i Ivana, vratila se grobu, a kod groba joj se ukazao Isus Krist.
Pjesme u radu interpretiraju se u kontekstu evanđelja i liturgije te u etnološkom i antropološkom kontekstu. Te pjesme i molitve zapisivane su tijekom prethodne dvadeset dvije godine u nekim mjestima u Republici Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini. Sve te pjesme imaju izniman estetski značaj i u suglasju su s evanđeljima.