Abstract
Duhovnost, religija i religioznost u sve većem broju empirijskih istraživanja navode se kao snažan zaštitini čimbenik za mentalno zdravlje, prevenciju i tretman problema u ponašanje te doprinos općem zdravlju pojedinaca. Cilj ovog istraživanja bio je steći uvid u hagioterapijsku duhovnost te utvrditi koje elemente hagioterapije osobe s problemima u ponašanju, koje su se uključile u tretman, procijenjuju učinkovitima. U istraživanju se koristila kvalitativna metodologija te su podaci analizirani tematskom analizom. Dubinski intervjui napravljeni su sa 6 sudionika oba spola koji su uključeni u hagioterapiju. Uz velik broj metoda i tehnika rada koji se inače koriste u savjetovanju osoba s problemima u ponašanju, sudionici su posebno učinkovitima istaknuli hagioterapijske pristupe koji se temelje na praštanju, kajanju, fokusu na „dobro“, na slobodu i čovjekovu vrijednost te meditaciju.