Abstract
Brojne psihičke i ostale zdravstvene poteškoće povezane su s nezdravim odnosima. To vrijedi za djecu i mlade, ali i za odrasle u više-manje svim razdobljima života. U tom kontekstu holistički odgoj i pedagoško savjetovanje nastoje raditi na uspostavljanju zdravog životnog prostora, što je od samog početka ujedno i vizija teologije. U teologiji su, u širem smislu, ukorijenjene zapravo sve znanstvene discipline, što znači da teologija predstavlja nekakvu alma mater znanosti kao takve. Pritom primjećujemo da povijest poznaje brojne prilično šarolike dinamike odnosa između teologije i ostalih znanosti, pogotovo znanosti koje su neposredno povezane s čovjekom. Tako se baš u dinamici odnosa između teologije i psihologije prije nekoliko desetljeća porodila kršćanska geštalt pedagogija, koja se planski izgrađuje na biblijskoj antropologiji i kršćanskoj tradiciji, a u svojim aplikacijama istodobno uvažava i koristi brojne pristupe različitih psiholoških smjerova. U središte svog istraživanja i djelovanja stavlja čovjeka, baš kao što ga u središte svog zanimanja stavljaju s jedne strane teologija, a s druge naročito humanistička psihologija. U oba slučaja radi se o čovjeku koji čezne za spasenjem i traži vizije koje će ispunjavati i osmišljavati njegov život. Snagu komplementarnosti sagledavamo u tome da teologija i geštalt pedagogija smisao čovjekova života i djelovanja ne vide u zatvaranju u samog sebe, već u otvaranju prema drugom čovjeku i Bogu. I premda geštalt pedagogija aktivira prije svega ljudske resurse u svladavanju životnih izazova, te stoga koristi brojne terapeutske elemente koje u svakom slučaju preventivno stavlja u službu cjelovitih edukativnih procesa, ona je itekako svjesna činjenice da čovjeku put do konačnog smisla života može otvoriti jedino teologija.