Abstract
Članak analizira poimanje pakla u djelima engleskog pisca C. S. Lewisa. Nakon uvida o čovjekovoj slobodnoj volji, prikazuju se i kritički promišlja Lewisovo opisivanje stanja pakla, posebice u njegovu djelu Velika rastava. Pakao je nužna mogućnost za ljudsku slobodu, a sloboda je nužni uvjet za postojanje pakla. Po svojoj se slobodi čovjek okrenuo od Boga prema sebi i u sebe te tako narušio sve svoje odnose i otvorio vrata zlu, kojemu je postao podložniji i sve mu se teže opire. Time je otvoren put stanja u kojem se čovjek toliko smanjuje da postaje konačno ništa. Zato je pakao malen, mizeran i neznatan i iz njega čovjek jednostavno više ne može ili ne želi van.