Abstract
Korijen filozofskih razmimoilaženja u XIII. stoljeću proizlazi iz dvaju tipova metafizike: metafizike bitka i metafizike bîti, odnosno njihovih dvaju načina poimanja bića. Te dvije vrste metafizike karakteriziraju dvije dominantne filozofske škole XIII. stoljeća, dominikansku i franjevačku. Glavni predstavnik dominikanske škole, sveti Toma Akvinski, ujedno je i začetnik metafizike bitka, a franjevačku školu predstavljaju sveti Bonaventura i blaženi Duns Scot s dvjema osnovnim metafizikama bîti. U radu se polazeći od Akvinčeva, Bonaventurina i Duns Scotova načina poimanja bića i njegovih počela izvodi njihov odgovor na šest temeljnih metafizičkih pitanja: Kakva je metafizička struktura bića?, Koja je zadnja zbiljnost bića?, Kako objasniti apsolutnu jednostavnost Božju i složenost stvorenja?, Je li biće analogno ili univočno?, Kako se individualiziraju bîti?U radu se je kroz metafizičku analizu pokušalo pokazati da pozicije franjevačkih mislilaca, iako se zaustavljaju na plićoj razini promatranja bivstvovanja, onoj na kojoj je bivstvovanje po sebi uvijek nekakvo određeno bivstvovanje, ipak uvođenjem pojma postojanja uspijevaju stvoriti model koji uspješno metafizički opisuje stvorenost bića, no ne uspijevaju izreći stvarnu metafizičku strukturu bića, dok se metafizika bitka svetoga Tome Akvinskog prepoznaje kao ona metafizika koja zahvaća i izriče „jest“ bića u svojoj izvornosti te tako istinski objašnjava metafizičku strukturu bića.