Abstract
U ovom radu prikazuje se svjetlo/-ost kao model i paradigma koja omogućuje mišljenje i govor o najkompleksnijim pitanjima poput onih o Bogu, svijetu, istini, bitku i biću, čovjeku, smislu, dobru i zlu... Već iz posve kratkog spomena ključnih pojmova u povijesti filozofije, ali i teologije i umjetnosti, razvidna je enormna važnost ove bazične metafore svjetla za stvaranje naše slike svijeta i mogućnosti govora o njoj. Hans Blumenberg svoju prvu raspravu o metaforologiji upravo posvećuje ovoj prevažnoj metafori svjetla, uvodeći pojam „apsolutne metafore“ za one metafore – slike koje se zbog svoje obuhvatnosti i bogatstva smisla nikako ne mogu prevesti u nikakve doslovne izraze i pojmove. Cijela zapadna misao prožeta je svjetlom. Pojmovi istina i svijet iz naslova ovog rada izravno se povezuju u pojmu svjetla (svjetlosti), jer istina sja i pokazuje se (illuminatio), a svijet je već etimološki vezan uz riječ „svjetlo“.U završnome dijelu rada autori prikazuju i manifestaciju svjetla u gotici, što zasigurno predstavlja i određenu refleksiju srednjovjekovne teologije svjetla u arhitekturi.