Abstract
Odnos svjetovnih nacionalnih tiskanih medija prema Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj u razdoblju od 1943. do 1990. godine je različit. Kako je u to vrijeme Hrvatska bila u sastavu komunističke Jugoslavije, na čelu s Josipom Brozom Titom koji je u državi uspostavio komunistički režim, medije je kontrolirala vlast. Osim medija Tito je i Crkvu želio staviti pod državnu upravu. Tadašnji zagrebački nadbiskupu Alojzije Stepinac posebno se tome suprotstavljao i gorljivo je branio odvajanje Crkve od njezine matice, Vatikana, po cijenu gubitka vlastite slobode. Stanovito olakšanje i slobodnije djelovanje klerici i vjerski tisak osjetili su 1966. godine, kada je SFR Jugoslavija potpisala sporazum sa Svetom Stolicom. Izborom Franje Kuharića za zagrebačkog nadbiskupa 1970. godine Crkva ponovno odgovara vlastima i medijima na njihove provokacije. Raspadom SFRJ mijenja se i stav nove hrvatske vlasti prema Katoličkoj Crkvi i kleru. Republika Hrvatska, samostalna i slobodna, donosi svoj prvi Ustav, čime radikalno mijenja svoj odnos prema katoličkom tisku i prisutnosti vjerske tematike u medijima.