Abstract
Rad donosi pravnu analizu Rezolucije o stanju u pogledu seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava u EU-u u kontekstu zdravlja žena 2020/2215 (INI) te njezinih metodoloških i terminoloških aspekata. Analitičkom metodom razrađena je formalnopravna, materijalnopravna i šira sadržajna struktura ovog dokumenta s ciljem prikaza pravne utemeljenosti kako intervencije na ovom području tako i sadržaja, ali i obuhvatnosti uključenih prava s obzirom da se ovaj dokument koristi proširenim pojmom seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava te pobačaj proklamira kao temeljno ljudsko pravo, za što nema osnove u suvremenom međunarodnopravnom sustavu temeljnih ljudskih prava na koji se izrijekom poziva. Detaljnom pravnom egzegezom nastoji se ukazati na metodološke, terminološke i sadržajne nedostatke ovog dokumenta koji razmatra važna pitanja seksualnog i reproduktivnog zdravlja žena, ali ih nadilazi kako svojom formalnopravnom tako i sadržajnom strukturom, a osobito političkim ciljevima usmjerenima na stvaranje novih prava i kulturnih obrazaca. U tu je svrhu ova analiza provedena uz paralelni okvirni prikaz šireg konteksta suvremenih procesa stvaranja novih prava koji su sami po sebi nužni, ali postoje određeni pravni, društveni i etički parametri na koje ukazujemo i koje je u tim procesima potrebno poštivati, a koji su jamac vladavine prava koja štiti i od pretjerane političke moći.