Abstract
Humana reprodukcija obuhvaća široko područje spolnosti i života, koje se odnosi na pojedinca, brak, obitelj te užu i širu zajednicu u kojoj čovjek živi. Priziv savjesti znači odbijanje propisivanja i primjene neodgovarajućeg moralno upitnoga sredstva za odgovarajuću reproduktivnu situaciju. To je odbijanje štetnog djelovanja zbog dubokog osobnog uvjerenja na razini savjesti da bi se određenim postupkom, ako bi se htio i primijenio u danim okolnostima, oštetio, onemogućio i uništio reproduktivni život, zdravlje i dostojanstvo ljudi. Ovdje se razmatra njegov opseg primjene uz naravno i vrhunaravno utemeljenje. Osnova priziva savjesti u humanoj reprodukciji čine znanstvene i stručne činjenice iz kojih je jasno shvatljivo kako ljudski život započinje začećem. Prikazani su raznoliki oblici priziva savjesti te mogući razlozi njegove neupotrebe.