Abstract
Članak istražuje pojam proegzistencije, poglavito kroz prizmu novozavjetnih svjedočanstava o Isusovu životu i djelovanju, te hyper (ὑπὲρ) formula. Proegzistenciju također promatra kao bitno obilježje Isusove osobe, koje se očituje kroz različita otajstva njegova povijesnog života, pri čemu je najistaknutiji aspekt služenja kao bitnog sadržaja proegzistencije. U radu se, nadalje, pokazuje na glavni izvor i smjer Isusove proegzistencije, a to je Bog Otac. Time je proegzistencija označena kao ontološko i teološko, a ne samo humanističko obilježje Isusa iz Nazareta, Krista.Konačno, članak ističe da je nasljedovanje Kristove proegzistencije konkretan poziv prema kojemu je čovjek pozvan živjeti i na njega odgovoriti.