Abstract
Polazeći od pitanja raskoraka između vjerskih uvjerenja i društvene prakse, rad iz perspektive socijalnog nauka Crkve obrađuje solidarnost kao socijalno načelo i moralnu krepost u njezinoj povezanosti s konceptom „postati bližnji“ na temelju socijalne enciklike pape Franje Fratelli tutti (2020.).Teorijski se sistematizira solidarnost kao načelo višedimenzionalne povezanosti te pitanje prijenosa solidarnosti između dimenzija. Proučava se solidarnost kao moralno-etička krepost kao i solidarnost pod vidom rasta čovještva bližnjega, ali i rasta čovještva osobe koja prakticira solidarnost (ultimum potentiae). Rezultati pojmovne analize enciklike Fratelli tutti u kombinaciji s elementima deskriptivne statistike pokazuju povezanost svih razina solidarnosti (mikro, mezo i makro) kao i paradigmatsko proširenje pojma bližnjega kroz novu sintagmu „postati bližnji“. Ona kao originalan doprinos enciklike dalje razvija formulaciju enciklike Sollicitudo rei socialis o tome kako se „strukture grijeha“ mogu pobijediti jedino dijametralno oprečnim stavom: zalaganjem za dobro bližnjega. Također sintagma pruža smjernicu za etičko pozicioniranje u odnosu na individualizam, osobito u njegovu ekonomskom obliku.