Abstract
U radu su sažete dosadašnje spoznaje iz kulturne povijesti Dubrovnika o čašćenju Bambina, figurica Božjeg Djetešca izrađenih u drvu ili vosku, mahom talijanske provenijencije iz 18. i 19. stoljeća sačuvanih u privatnim i crkvenim zbirkama, s izdvojenim pogledom na Bambina pjesnikinje Anice Bošković, sestre znamenitog Ruđera. Kipić Bambina koji se danas čuva u crkvi Sigurata u Dubrovniku predstavljao je ‘sveti kutak’ njihova obiteljskog doma, a odjeci duboke pobožnosti upućene Bambinu nadahnuli su književnike Iva Vojnovića i Ernesta Katića u dramskom i publicističkom stvaralaštvu. Sagledavajući njihovu književnu ostavštinu posvećenu Aničinoj snažnoj religioznosti i štovanju obiteljskog Božjeg Djetešca, ali i širu dubrovačku tradiranost čašćenja Bambina, ovo istraživanje rezultiralo je zaključkom o još uvijek živućem običaju u vjerskoj praksi jer se sačuvani primjerci Bambina kao dragocjeno kulturno-umjetničko i povijesno-ikonografsko nasljeđe još i danas izlažu i časte u božićnim prizorima suvremenog Dubrovnika.