Abstract
Temom rada je prijevod Knjige Tobijaša što ga je načinio i u svojem kalendaru Danica zagrebečka 1845. objavio Ignac Kristijanović (1796. – 1884.), kajkavski vjerski pisac i važan pučki prosvjetitelj. U radu se argumentira da je priča o Tobijašu izabrana za prvu cjelovitu biblijsku priču objavljenu u Danici zagrebečkoj upravo zato što spaja primjer pobožnosti s dinamičnim i zanimljivim sadržajem. Nadalje se pokazuje koje je traduktološke postupke prevoditelj primijenio ne bi li svoj prijevod približio čitateljima. Zaključuje se da je Kristijanović odabrao upravo tu deuterokanonsku knjigu želeći recipijente svojega prijevoda podučiti i zabaviti te da je uporabom paratekstnih elemenata svoj prijevod oblikovao kao komunikativni.