Abstract
Hegel je u Osnovnim crtama filozofije prava stavio pred filozofe izazovnu zadaću da trebaju dati svoj sud o vremenu u kojem žive. U tom kontekstu Hegel je podrobno analizirao najznačajniji povijesni događaj svoga vremena, Francusku revoluciju, sa svim njezinim pozitivnim i negativnim posljedicama. Proklamirane ideje sloboda, jednakost i bratstvo za Hegela nisu novost jer su po njegovu sudu naviještene u evanđelju, a etablirane u životnoj praksi prve kršćanske zajednice. Nažalost, francuski revolucionari nisu uspjeli integrirati navedene ideje na način da postanu dio životne forme institucionalnoga života u državi. Štoviše, sloboda je tijekom jakobinske diktature prešla u teror, jednakost je ostala apstraktna formulacija, dok je bratstvo preraslo u posvemašnji animozitet, u čemu je Hegel vidio razorne furije destrukcije na djelu. Metodom hermeneutičke rekonstrukcije objasnit ćemo kako je Hegelov europski liberalizam ukorijenjen u kršćanskom nauku o slobodi, razmotrit ćemo atraktivnost i granice europskoga liberalizma te iz perspektive Hegelove filozofije analizirati fenomene koje je moguće interpretirati kao „furije destrukcije“ u današnjem vremenu, a koji mogu predstavljati negaciju temeljnih odrednica demokracije.