Abstract
U ovome radu provedeno je istraživanje o načinu na koji je smrt prikazana u slikovnicama domaćih i stranih autora. U prvome dijelu rada razmatra se prikaz smrti u kršćanstvu s posebnim osvrtom na temeljne kršćanske istine, vjeru u uskrsnuće, raj i vječni život, a onda se objašnjava ikonografski prikaz smrti te veze između književnosti i filozofskih teorija Sokrata, Schopenhauera, Hegela i Heideggera s obzirom na prikaz smrti. U središnjemu dijelu rada analiziraju se slikovnice s obzirom na temu, motive, likovne tehnike, pripovjedne postupke, poruku i svjetonazor koji može biti kršćanski, sekularistički ili New Age paradigma. U primjeni kršćanskoga i sekularističkoga svjetonazora i poruke na književna djela rad se metodološki oslanja na rješenja koja predlaže Nikčević. Kod analize slikovnica naglašava se kriterij dvostruke namijenjenosti dječje književnosti, kao i činjenica da su slikovnice prije svega proizvod čija je svrha zarada na tržištu. Tu su metodološka polazišta radovi Zalar, Javor, Narančić Kovač, Bader, Crnković, Hlevnjak. Analiza slikovnica raznih autora pokazala je kako je pristup temi smrti sve slobodniji pa tako neki autori kreću od prikaza smrti iz usmenih predaja, a neki prikaz smrti vežu uz temu odrastanja, bolesti, prolaznost života ili čak uz eutanaziju. Zaključuje se kako su rijetki autori u čijim je slikovnicama prisutan kršćanski svjetonazor koji, s obzirom na Kristovu žrtvu i uskrsnuće, može pružiti smislenu utjehu djeci i odraslima.