Abstract
U svojim djelima novinar, pisac i mislilac Gilbert Keith Chesterton čitateljima daruje novi i dublji pogled na stvarnost uporabom paradoksa, što je u biti analoška spoznaja, te razumijevanjem mašte i kontemplacije kao izvrsnim djelatnostima duha. Najbolje ćemo te čimbenike razumjeti pođemo li od misli Tome Akvinskog, s kojim je Chesterton bio u conaturaliter odnosu, jer nam ona daje polazište u promišljanju djela engleskog pisca. Putopisna zbirka eseja Veličanstvene sitnice najbolje očituje odlike Chestertonova pristupa stvarnosti. U njezinim odabranim esejima vidimo kako hodanje prirodom i zamjećivanje svijeta oko sebe, a koristeći se maštom i kontemplacijom, pružaju mogućnost dubljeg razumijevanja svijeta oko nas. Chesterton u svojem književnom gradivu pokazuje kako nam stvari priopćujući – in-formirajući – vlastita svojstva, priopćuju istine o čovjeku, svijetu i Bogu te da je čovjek sposoban i kroz najmanje stvari uvidjeti najdublje istine. Time naš pogled s Chestertonom postaje preobražen, čime se ispunjava čovjekova naravna svrhu, ali se i nadaje predokus njegove konačne svrhe, što je blaženo gledanje Boga.