Abstract
Povijesno gledano, Europa je nazvana Stari kontinent, odnosno kolijevka zapadne civilizacije, međutim danas se ovim pridjevom može označiti i europsko stanovništvo koje se suočava sa značajnim demografskim problemima obilježenim dugotrajnim padom nataliteta. Upravo u tom obzoru članak želi posvetiti pozornost temi uloge djeteta i djetinjstva u kontekstu temeljnog ljudskog iskustva nadanja. Prvi dio članka posvećen je analizi pojma nade. Drugi dio članka bavi se iskustvom nade u kontekstu življenja djetinjstva i mladosti. Treći dio posvećen je teološkoj refleksiji o djeci kao metaforama nade u kontekstu starozavjetnog iskustva i Boga koji je čovjekom, odnosno djetetom postao. U četvrtom, zaključnom djelu, razmatra se pitanje zabrinjavajuće niskih stopa nataliteta, porast pomanjkanja nade i očaja s njihovim posljedicama, dajući u konačnici poticaj za razvoj nove kulture nade.