Abstract
Argument iz iluzije glavni je argument u prilog sense-data teoriji percepcije, prema kojoj uvijek opažamo nematerijalne predmete. Da bi taj argument mogao proizvesti konkluziju da su sense-data predmeti percepcije u svim perceptualnim iskustvima, ključno je da se kao premise u argumentu upotrijebe dvije kontroverzne tvrdnje: fenomenalno načelo i načelo zajedničkog faktora. Prema fenomenalnom načelu, kad god se subjektima perceptualno čini da postoji predmet koji posjeduje neko svojstvo, onda zaista postoji predmet koji posjeduje to svojstvo. Prema načelu zajedničkog faktora, tj. onoj formulaciji koja je potrebna za konkluziju argumenta iz iluzije, ako dva perceptualna iskustva imaju identičnu fenomenologiju, moraju imati i identičnu metafizičku strukturu. U ovom radu pokazujemo da su oba spomenuta načela problematična i neuvjerljiva, što argument iz iluzije također čini neuspješnim.