Abstract
Komunizam, koji je progonio i priječio Crkvi njezin javni rad, okljaštrio je pastoral i opustošio društvo od navještaja vjere i smisla. Neočekivani društveni prijelaz, osim što je otvorio put slobodi, Crkvu je stavio pred nove pastoralne kušnje, za koje ona nije bila pripravna. Otada Crkva, u slobodi, traži svoj novi položaj. U prvomu dijelu, nakon osvrta o smislu dušobrižništva, pisac obrađuje odraz vjerskoga progona na društvo i pastoral. Potom prikazuje suočavanje Crkve s posvjetovnjenjem, koje produbljuje prijepor vjere. U završnomu poglavlju nudi smjernice u odnosu na ‘pastoralnu transformaciju’ i pastoralnu obnovu Hrvatske Crkve.