Abstract
Polazeći od iskonske istine o čovjekovoj bogolikosti i njegova nepovredivog dostojanstva, Ivan Pavao II. je u ljudima svoga vremena potaknuo traženje istine koju jedino Krist objavljuje i tako je pokrenuo mirnu revoluciju koja je nadišla i na koncu srušila bezbožnu komunističku antropologiju. Na taj su način otvorena vrata procesima tranzicije i europeizacije. Njegova poruka nikad nije bila zagovaranje političkog pozicioniranja, nego poticaj duhovne i moralne naravi. Ipak, sasvim je sigurno da su njegovi interventi i pastirski pohodi, sve od prvog posjeta rodnoj Poljskoj te ustrajna borba za obranu dostojanstva svake ljudske osobe, kao i inzistiranje na kršćanskom humanizmu, postavili temelj korjenitih promjena. Ovakav pristup očigledan je i u njegovim poticajima upućenim hrvatskom narodu i povijesnim zbivanjima koja je pratio i iznimno podupirao. Temeljna misao njegovih istupa bila je zalaganje za Kristov mir, oproštenje i pomirenje. Naglašavao je neprolazne evanđeoske vrednote kao temelj očuvanja dostojanstva i prava svake osobe i ljudske obitelji, koja je točka oslonca društva i Crkve. Njezino je poslanje da ih prepoznaje i ugrađuje u civilizaciju života i kulturu ljubavi.