Abstract
U članku je obrađen pojam Palestine na temelju povijesti, etimologije i pravopisnih razlika u biblijskom i modernom hebrejskom jeziku. Palestinsko je ime nastalo u kontekstu izraelske i židovske nacionalne povijesti, te lingvističkih procesa u kojima je hebrejski jezik ključan. Preko njih je potom ušlo u druge vjerske i političke zajednice, uključujući one koje su palestinstvu pridodale nova tumačenja te oko njega razvile snažne suvremene identitete i političke vizije. Na temelju najranijih vrela najprije su obrazloženi podrijetlo Filistejaca i etimologija filistejskog imena te susljedna pojava palestinskog imena u grčko-latinskim tekstovima. Objašnjeno je zašto se naziv Palestina od početaka cionističkog pokreta i tijekom mandatnog razdoblja koristio u židovskom cionističkom nazivlju. Nakon 1948. godine izraelski su Židovi prestali koristiti palestinsko ime u surječju cionističkih projekata te ga, djelomice posljedično, sve više preuzimaju Arapi. Do 1960-ih palestinstvo je postalo najvažniji dio identiteta velikog dijela palestinskih Arapa, a u međunarodnom kontekstu kroz palestinstvo, koje se posljednjih godina sve češće povezuje s drevnim identitetima, artikulira se suprotnost cionizmu. Kroz hebrejski se pravopis može odrediti sadržaj palestinskog imena te razlučiti drevni, povijesni i mandatni od arapskoga političkoga naziva. Usprkos toj mogućnosti, kao i sve većoj političkoj relevantnosti palestinskog identiteta, izraelsko razumijevanje palestinstva na jezičnoj se razini doima površnim i zbrkanim. Ovo je prvo istraživanje u kojemu je, kroz pregled najvažnijih hebrejskih rječnika, te jezične politike Akademije za hebrejski jezik, otvoreno pitanje nedosljednosti u pisanju palestinskog imena u modernom hebrejskom jeziku.