Abstract
U ovom radu autor istražuje i izlaže moralno-teološki nauk o normativnoj moralnoj komunikaciji prema Klausu Demmeru. Ta komunikacija uglavnom se odvija na razini jezika, te je kao takva bitno obilježena njegovim mogućnostima i granicama. Primjerice, zbog apstrakcije koja je u njoj prisutna, ona ovisi također o drugim komunikacijskim elementima koji ju dodatno pojašnjavaju i tumače. To znači da svi oni koji sudjeluju unutar te komunikacije određuju istu komunikaciju vlastitim razumijevanjem, tumačenjem i ostvarivanjem moralnoga zahtjeva. Ta se komunikacija odvija na različitim razinama apstrakcije. Ona je najviša na razini prvoga moralnoga načela, a najniža je na razini kategorijalne moralne norme. Ta posljednja predstavlja zadnji komunikacijski korak i zato je u svojem sadržaju najkonkretnija. Ipak, zbog apstrakcije koja je u njoj prisutna ona ostavlja dovoljno prostora prosudbi na razini suda savjesti koji se oslanja na kreposti kao što su: razboritost i epikeja. Epikeja pridonosi boljemu razumijevanju, tumačenju i ostvarivanju moralne norme.