Abstract
Naučavanje Ivana Pavla II. oscilira vrlo često prema pneumatološkoj dimenziji. Mnogim hodočasnicima uputio je poruke o posebnoj ulozi Duha Svetoga. On vodi Crkvu i čini od nje pravu zajednicu koja razumije i riječi i jezike koji su za ostale nepoznati (IPII, Branimirov jubilej, Gniezno, 3. lipnja 1979.). Sveti je Otac na prepoznatljiv način dozivao Duha Svetoga nad poljskom zemljom i čitavom Europom: „Nek siđe Duh Tvoj i obnovi lice zemlje. Ove zemlje!“ Duh Sveti jamac je ispravnoga primanja kristološke poruke i danas (usp. Ef 4,5-6). Ivan Pavao II. vrlo se često služi biblijskim tekstovima na kojima gradi svoje govore. Tako, prema Ivanovu evanđelju, Duha Svetoga ocrtava njegovim imenom „Tješitelj“ (usp. Iv 14,15-21). Duh Sveti, koji je vrelo i darovatelj svekolike svetosti, nastavlja dijeliti svoje darove i danas, kako bi se sve više prepoznavalo lice Crkve (IPII. Anđeo Gospodnji, 14. rujna 1997., Vatikan). Govori pape Ivana Pavla II. Hrvatima ostaju snažnim poticajem u razvijanju duhovnosti modernoga čovjeka. Papa nam ostavlja baštinu svojih proročkih, pa čak i karizmatskih misli.