Abstract
Pojava međunarodnih otmica djece nije novijeg vijeka, iako je termin „otmica“ relativno novijeg datuma. Proučavanjem antičkih pravnih izvora (rimsko pravo, prava u antičkoj Grčkoj, prava u Mesopotamiji, itd.) mogu se pronaći pravni fragmenti koji govore o roditeljima koji svoje dijete „odvedu“, roditeljima koji svoje dijete „zadrže“, roditeljima kojima dijete „pripadne“ i sl. Međunarodne otmice djece, odnosno protivpravno odvođenje djeteta iz jedne države u drugu, predstavlja problem kojiza sobom povlači niz otvorenih pitanja blisko povezanih sa ličnošću djetata, dok pravno gledano, takva pojava dovodi do sukoba zakona i nadležnosti između različith država, odnosno države djetetovog uobičajnog boravišta i države u koju je dijete nezakonito odvedeno. Države kroz prizmu instituta međunarodnog privatnog prava, uključujući i dostignuća Haške konvencije o građansko-pravnim aspektima međunarodnih otmica djece, nastoje doći do najboljih rješenja kojima se reguliše sukob zakona i nadležnosti između država.